ramaha

Dobrodošli na moj blog. Pisem zato sto neki dert imam pa mi mira neda, imam neki svoj ugao kroz koji gledam svijet.

17.01.2019.

Dert ja imam pa ti ječim

Kada si neshvaćen u životu to je jedan oblik robije otvorenog tipa, osjećaj je kao da lebdiš u kosmosu u onoj mrakači dozivaš ljude niko ti se ne odaziva čuješ samo svoj glas pa sam sebi dojadiš i šutiš jedno vrijeme. Kako godine prolaze jasnije ti bude kako zivot funcionira, koja je to veličanstvena komedija princip je jednostavan kao i svi zakoni nauke zivot ima svoje zakone koliko ulozis toliko dobijes cilj je sreća ako nisi sretan onda zasto sva ta komedija, nezaobilazna stvar i sama alhemija srece je ljubav pogotovo kad je osjecas kada te obuzima i ostajes bez daha i nije bitno kolko puta udahnemo u zivotu sto ono pjesma rece bitno je kolko puta ostajemo bez daha i tranvaj ti leži na grudima i malo bi plako al glumiš frajera kada imamo u grudima to zrno onda drugacije gledamo svijet i postajemo nesvaceni pricamo i pisemo blogove i sa srca skidami teske dertove...

11.12.2018.

Umri prije smrti

Zaradjivao sam na čisto deset hiljada maraka dnevno legalno što se para tiče. Ovako započe jedna zanimljiva priča ispričana od živa čovjeka koji sebi lijeka trazi. Da vam ne duzim ljudi kakvih čuda se nisam nagledo al ovakvo je moje stanje u svom gradu prvak sam bio razne funkcije u društvu obnašo veliku firmu otvorio ekonomiju apsolviro milione pregnio i tačno znam novca vrijednost oko mene svita ljudi bila svako meni kapu dole skido sitne ulozice trovali me mednim jezikom i žene su se nudile same a ja tim venerinin čarima odoliti nisam mogo i trajalo je to jedno vrijeme. Jedno jutro okrenem se oko sebe tu nikog nije bilo zena me je ostavila djeca otisla dzepovi mi prazni jedne marke nemam da platim kafu stid me pred ljude izaći sve je palo i priča živi čovjek a suze mu teku niz obraze.Okrenem se oko sebe sve tmina nebo visoko zemlja tvrda nemogu da umrem za života snage nemam, pitam sebe gdje sam sada ja koji sada nemam nista nemam ni one jedne marke u dzepu da platim kafu stojim tako gledam u jednu tačku. Kao prazna ljuštura tumaram ulicama bez cilja vrijeme kao da je stalo za menr svaka minuta mi sat a sati godine hodanući tako jedno auto se zaustavi ulazim u njega poznanik jedan traži drustvo putuje negdje sjedam nema veze samo vozip negdje zapadno nije bitno gdje bilo gdje negdje gdje manje boli i podsjeća, neznam neka sila me tamo vodila i samo gore gore prema Travniku i ta vožnja neznam ni kako dodjoh tu reko stani ovdje izlazim i krenem pjehe i opet ulice sokaci ljudi semafori ezani dućani zastanem malo hledam izloge ko neki stranac u nekoj dalekoj zemlji a misli sve se roje nadolaze i odlaze trgam ih one stalno naviru, zastanem ispred mene turbe priblizim se vidim jasno Ilhamija Žepčak Šejh rahmetlija ilhamija noge same poletiše padoh na koljena ko pokošen glava sama pinizno se spusti ni sam neznam sta se dešava odkud ja tu čudan hal me zapahnu vrijeme kao da stade čujem sebe kako učim ajete svete kao da vidim harfove kako se nižu molim dragog Boga da mi pomogne u momentu ni molitvu nemogu da uobličim misli mi se tope, odjednom tišina tako neobična prvo sto sam čuo je tišina a ona se moze čuti i ulazi u mene oči su zatvorene i nestajem u toj tišini i polako se sve zavrti i Travnik čitav i planina Vlašić cjeli dunjalik nema me odlazim utanjam u taj mir koji me usisava i koji me topi i sav se rastopi se u toj milini i nestade i moja bitnost mislio sam da sam umro dok nisam osjetio hladnoću kao hladna ruka pomilova me po ramenu prodrma me nešto otvorih oči na koljenima sam gledam se vidim odjelo bezprekorno cisto aktovka pored mene nema nikakvih tragova na meni vidim jasno postojim ustajem vidim sjaj na cipelama a opet kao da mi nešto fali nemogu da se sjetim nečega nema ustajem okrećem se uzimam torbi i krećem i onda misao dodje kada pomisli kudasada da znam sta nemam izgubio sam sebe i svoje probleme koje su mi sada tako mali a sada znam da ih imam još više ali sam sada našo put iz svog srca iščupo novac stavio boga dragog ponovo dišem ponovo se radujem novom danu...

04.09.2018.

Spora posta

Zasigurno jedan od bosanskih brendova je i pričanje šupljih, kad malo razmisliš kako potrošiš dva sata šuplje priče i o čemu smo pričali nebi mogo da se sjetim al da se otrgne od zaborava samo jedna sličica šuplje priče....evo čekam brzu postu nikad...evo druze dobre ideje, hajmo ja i ti tu postu radit samo naša posta će biti spora posta...pa kako to....pa mi samo dostavljamo plave koverte sudska rješenja pozive u vojsku pozive za sudjenje i tako to......dobra ideja spora posta. Ova šuplja je prava mentalna higjena.

29.08.2018.

Privatizacija smrti

Ponesen i zanesen vjerskim osjecanjima izgubih osjecaj za prostor i vrijeme.Uzdignut od svjetine i blata u kojoj se valjamo nisu me doticali ljudski zli jezici niti mi je prazan stomak pravio problem.Vremenom je to sve blijedilo pocele su mi se boje vracat i zvukovi su mi u usi parali, do juce te ljude pod ahmedijama sam gledo ko sveta bica pred hrkama njihovim sam se sklanjo habitusima njihovim duboko poklanjo za uzvrat sam prezir dobio njihov, pocela me mucit ta zbilja, hoce da blejim ko janje da sam ovca u stadu da pasem jer sto gluplji dzemat lakse je sa njim vladat hajde nek sve ide dalje pomislim sklupcacu se nedje u cosak i sutit da me ova mutna voda ne odnese, sad već dobro vidim i čujem stado bleji oko mene neznam jel sam ovca ili vuk u janjecoj kozi il onaj magarac sto mirno stoji natovaren sa onim melanhonicnim pogledom.Nemam snage da poletim da se izdignem da negledam jad kad ulema trpa tajkune u prve redove koji izrabljuju te iste vjernike i onda kao uvjek hvalospjev sa minbere tim istim a nama ostalim da se ugledamo u njih.Sirotonja se vec dugo ne spominje kazu toga nema kome pored nas sadaku dati preci smo vam mi nego otac i mati, pa se posle sveg pitam zbog cega ovo narod trpi a trpi zbog toga sto se boje smrti a smrcu narod plase ionako ispripadan svim i svacim, ja vjerujem u Boga koji je milostiv i samolostan toliko puno da naš um to nemoze svatit vjerujem u ljubav iskonsku i da smo nastali iz ljubavi dokle god u covjeku ima trunka ljubavi prema bilo cemu ima nade za njega ko to ne osjeti u srcu sam po sebi je nesretan eto nesto mi je milo sto ovo poce pisat iz nekog derta sto mi prsa steze pa se zavrsi sa lijepim osjecajem ljubavi sto mi se spusti na srce.

21.07.2018.

Drzava koja nas drži

Neka me jeza preuzme kad skontam da su ljudi vec zaboravili strahote koje rat nosi pa se vec unaprijed vesele zlu koje zele nanijet svom komsi, kakav smo mi ovo narod. Srbi budalu stavili za predsjednika, nivo kojim on govori je ispod  nivoa nacionalistickog komentara obicnog seoskog četnika. Muslimani Bakira imaju on se sam stavio niko njega nije ni zvao babo mu Alija za zivota reko nemojte mog sina za predsjednika jer on to hoce a on jadan onako začahuren u ono Sarajevo nevidi dalje od dzamije Ferhadije okruzen lopinama  narod prepustio samom sebi nek se snalazi kako zna i umije a drzava ce da harači.Onaj Čović ili Čavić neznam i neću da znam tu se sve   vidi cak na njevom licu u ocima vidiš tu neiskrenost koja mu lice transformise  kako idu godine sve  vise lici gazdi Franji .
  Nebi to ni bilo tako tragicno da se ne radi o ljudskim zivotima tragedijama i patnjama koje oni mogu da izazovu a kome smo dali vlast boze sacuvaj.Jel moglo bolje neznam pamet je davno napustila ove prostore oni sada rade za svijet nisu u igri dam ti das sto jedna pjesma kaze od Vatrenog poljupca a zove se ...moj drug je otiso van...Vatreni Poljubac – Moj drug je otiš’o van Arhitekta je moj drug Zaista nije imo kud Najbolji je bio od svih Al’ nije bio jači od njih Jer on nije tatin sin Njegov tata nije džin Pod prezimenom ne znaš ih baš Nije u igri dam ti, daš Moj drug je otiš’o van I sada isti moj drug Širom svijeta je poznat svud Govorio je i pad je let On sada gradi za svijet Al’ on nije tatin sin Njegov tata nije džin Pod prezimenom ne znaš ih baš Nije u igri dam ti, daš Moj drug je otiš’o van

09.05.2018.

Zategnuti odnosi sa komšinicom

Nevino iskreno stvorenje to naše  djete moze iz te iskrenosti napraviit veliki problem.Dvije komšinice dobro su se pazile do tada,  njihove kćerke su bile vršnjakinje pa su se lijepo slagale i tako su se znale lijepo zabaviti. Tog dana pili smo zajedno kafu u podne  jer je to bilo već tradicija i onda pitanje djeteta, teta Zlato teta Zlato tneobična tišina zavlada iz radoznalosti da čujemo  šta pita  ima neku potrebu  spustil smo finđane  svi,  pretvorili u uho, reci dušo  reci svojoj zlati.... ona onako iskreno  ....a jesil ti krava  kaze moja mama ..........mami se kafa vrati iz grla a tetka Zlata se pravi da nije čula .....šta dalje reći naše malo djete.

26.04.2018.

dzenaza

Ljudi u crnom iza mojih ledja, u rukama lopata vreli ljetni dan mozak vri, niko da me potapse po ramenu da me zamjeni zaustavljam se da predahnem gledam covjeka oca mu kopamo on snima to sve sa ogromnim tabletom skriven iza ekrana štiti se od neznanja i od vlastita nama sve sto nije naučen kao čovjek dostojanstveno da ukopa roditelje, moderni čovjek se krije iza ekrana i sve kroz to kanališe pa i samu smrt ali eto funkcioniše izgleda.Jednog je napao lav nije znao šta da radi pa ga je gledo preko mobitela tako nije ni bio svjestan opasnosti dok ga nije pojeo i njega i taj mobitel zajedno.Da nebi bili pojedeni vratimo se u realini svijet pustimo emocije ne da ih filtriramo kroz ekrane.

13.03.2018.

Kad žena odlazi ostavi i pitu u rerni

Kad ljubav umre sva vrata se zatvore, ima tu istine kad žena ostavlja ona to radi bez kalkulisanja zalupi vrata dok muškarci još čekaju pored nisu svjesni šta im se dešava.Postoji jedna anegdota tih devedesetih kada je jedna zena jednostavno nestala otišla sa nekim muškarcem posle se doznalo gdje  i skime,  muž dolazi kući zatiče dvoje male djece nema žene kuća puna dima   iz kuhinje  taj smrad paljevine i dima,  to je bila pita u rerni koja je izgorila nije mogla ni da je  izvadi iz peći već je ušla u neki kamion i otišla sa nekim vozačem ,od tada  je ostala rečenica...žene kad odlazi ostavi i pitu u rerni......neokreće se  nizačim i odlazi.  Tada su nastale muke muža i male djece jedva je pamet sacuvo,  djeca mala  on im majka i otac nije vjerovo  koji ga jad zadesio i  taman kad je mislio da će puči neko zvoni na vratima, izlazi a tamo njegova zena taman je zazinila de nešto kaze da opravda svoj grijeh,  muz  je samo presjece....ulazi nista negovori eno ti tamo djeca u sobi  idi djeci nista me ne zanima samo ti snjima deveraj.

11.03.2018.

Puko S9

Da smrt nije najgora stvar objasni mi jedan poznanik dok kafu pijemo, sjedimo i pricamo šuplje ispred njega na stolu dva mobitela  ja svoj i nevadim jadan naspram te sile telefona  onako razbijenog stakl,a ma nema to veze za mene bitno je da radi  i  onda pricamo o mobitelima pa me smara , hajd neka nismo cesto zajedno pa mogu sebi dopustit. I tako dok ja nesto prevrcem po mislima  cujem reče puko mi S9 reko šta ti je puklo ........mobitel samsung S9... aha  kako bolan ja onako tuzno a  neznam ni koji je to model znam da je zadnji i da je jako skup, onda priča ode dalje onako tužno mi reče  na dzenazi amidze neki dan  ... reko baš mi je žao amidze dobar cojk bio nisam znao da je umro,  ma pusti amidzu  nego jebem mu mater nisam ni prvu ratu dao na dzenazi ja uze onu lopatu da zatrpam amidzu i malo zapelo blato ja naslonio na dzep a tamo mobitel i čujem nešto puče kao grmljevina razleze se taj poznati zvuk pucanja stakla,  tišina na dzenazi sve se čuje hladan me znoj obuze reko u sebi ne  ne ne ne ne S9 samsug joj ma ne nije valjda  nadam se da mi je nesto drugo puklo kičma ruka noga  ili u stomaku a ne to je  moj mobitel, psovao sam sve po redu i amidzu i ko god sam se sjetio.....aha reko staćes hajde popravice se odo ja moram ići  imam posla.

04.03.2018.

Žena i đavo

Zena veći belaj napravi iz mjesta nego đavo iz zatrke


Stariji postovi