ramaha

Dobrodošli na moj blog. Pisem zato sto neki dert imam pa mi mira neda, imam neki svoj ugao kroz koji gledam svijet.

21.11.2019.

Kaput

Neka tv kuća ispituje narod koji izlazi iz pozorišta o inpresijama večerašnje prestave, medju svom tom rajom ugledaše cigu pa baš ih zainteresira njegovo mišljenje. Izvinite gospodine možel jedno putanje, kako vam se činila večerašnja prestava Znate gospodine bilo je dobro a pogotovo na kraju. Kako mislite na kraju... Znate gospodine kad sam izlazio dali su mi tri kaputa...

20.11.2019.

Mal ne umre od smjeha

Jedna grupa naših bosanaca u Americi tražili ovcu u gradu Detroit prvi maj sutra sve obezbjedili to je jako tesko naci nije kao kod nas htjedoše odustat od potraznje kad tamo nalete na jednu ovcu kod nekih ljudi prodaju razne zivotinje to je bio sajam životinja. Sve je bilo nabrzaka nije se imalo puno vremena dok se sve obavi i prodje praznik moze se reci dobro svega je bilo pijanke najviše ko Bosanci, posle tri dana dolaze oni ljudi što smo kupili od njih onu ovcu znam da smo im dali adresu. Dobar dan dobar dan izvolite reko ja kaze došli smo radi ovce, reko druze zakasnili ste prekjuce je otišla a svaka čast baš je dobra bila onako me gleda zbunjeno kaze donio sam njen karton znate mi smo ispred trgovine kućnih ljubimaca pa bi volili vidjeti uslove gdje drzite ovcu... ali druze mi smo nju pojeli i zatvorim vrata mal neumre od smijeha.

16.10.2019.

Logika tešanjskih tajkuna

Žali se radnik vlasniku firme onako malo stidećno neznajuć kako da mu kaže, znate direktore ma kako da kažem žena me zeza veca joj plata neznam bil se moglo što. A nema problema reče dir. ti znaš da imam veze nego reci đe radi ona smanjićemo mi njoj platu......ova prica je istinita neka ljudi znaju dokle ide bezobrazluk Tešanjskih tajkuna.

13.05.2019.

I pad je let kad se tješiš

Prvi radni dan u novoj firmi, dolazim na poso parkiram auto glava puna misli adrenalin me spuco, poranim ja hajde da prvi dan ne zakasnim.Već duze vrijeme nisu imali komercijalistu kontam onaj prvi utisak je bitan.Izlazim iz auta već osjetim te poglede po sebi malo sam se zatego kolko sam mogo jel i trebam sada proći pored radnika neznam nikog, u jednoj ruci mi torba u drugoj neka sveska kontam kako da pozdravim tu grupu sto me skenira vidim sve su žene malo ja i stomak uvuko automatski podigo glavu, nečujem vise žamor i metar od njih već zazino da pozdravim i neznam šta se desi spotaknem se o jednu stepenicu i padnem pravo ispod njihovih nogu aktovka odleti mobitel torba jedva se doceka na ruke da ne udarim nosom čujem vrisak neke zene neznam ni kako brzo se to dogodi nebi ja sad ni usto odozdo ali sam to uradio nabrzaka pokupim sve to i odjezdim dalje niz hodnik nisam se ni okreno ni pozdravio ništa samo idem dalje cujem opet žamor sve mi se pomješalo ah teško meni siromahu tako sam se jadno osjećo da vam to nemogu ni da opisem ulazim u kancalariju hitro tamo je muški svijet na licu mi osmjeh onaj bolni i zbunjujuci neznaju oni srecom što se desilo sjedam i šutim.Sada se tome smijem a nekim je i simpatično bilo e baš sam se dobro izblamiro.

11.12.2018.

Umri prije smrti

Zaradjivao sam na čisto deset hiljada maraka dnevno legalno što se para tiče. Ovako započe jedna zanimljiva priča ispričana od živa čovjeka koji sebi lijeka trazi. Da vam ne duzim ljudi kakvih čuda se nisam nagledo al ovakvo je moje stanje u svom gradu prvak sam bio razne funkcije u društvu obnašo veliku firmu otvorio ekonomiju apsolviro milione pregnio i tačno znam novca vrijednost oko mene svita ljudi bila svako meni kapu dole skido sitne ulozice trovali me mednim jezikom i žene su se nudile same a ja tim venerinin čarima odoliti nisam mogo i trajalo je to jedno vrijeme. Jedno jutro okrenem se oko sebe tu nikog nije bilo zena me je ostavila djeca otisla dzepovi mi prazni jedne marke nemam da platim kafu stid me pred ljude izaći sve je palo i priča živi čovjek a suze mu teku niz obraze.Okrenem se oko sebe sve tmina nebo visoko zemlja tvrda nemogu da umrem za života snage nemam, pitam sebe gdje sam sada ja koji sada nemam nista nemam ni one jedne marke u dzepu da platim kafu stojim tako gledam u jednu tačku. Kao prazna ljuštura tumaram ulicama bez cilja vrijeme kao da je stalo za menr svaka minuta mi sat a sati godine hodanući tako jedno auto se zaustavi ulazim u njega poznanik jedan traži drustvo putuje negdje sjedam nema veze samo vozip negdje zapadno nije bitno gdje bilo gdje negdje gdje manje boli i podsjeća, neznam neka sila me tamo vodila i samo gore gore prema Travniku i ta vožnja neznam ni kako dodjoh tu reko stani ovdje izlazim i krenem pjehe i opet ulice sokaci ljudi semafori ezani dućani zastanem malo hledam izloge ko neki stranac u nekoj dalekoj zemlji a misli sve se roje nadolaze i odlaze trgam ih one stalno naviru, zastanem ispred mene turbe priblizim se vidim jasno Ilhamija Žepčak Šejh rahmetlija ilhamija noge same poletiše padoh na koljena ko pokošen glava sama pinizno se spusti ni sam neznam sta se dešava odkud ja tu čudan hal me zapahnu vrijeme kao da stade čujem sebe kako učim ajete svete kao da vidim harfove kako se nižu molim dragog Boga da mi pomogne u momentu ni molitvu nemogu da uobličim misli mi se tope, odjednom tišina tako neobična prvo sto sam čuo je tišina a ona se moze čuti i ulazi u mene oči su zatvorene i nestajem u toj tišini i polako se sve zavrti i Travnik čitav i planina Vlašić cjeli dunjalik nema me odlazim utanjam u taj mir koji me usisava i koji me topi i sav se rastopi se u toj milini i nestade i moja bitnost mislio sam da sam umro dok nisam osjetio hladnoću kao hladna ruka pomilova me po ramenu prodrma me nešto otvorih oči na koljenima sam gledam se vidim odjelo bezprekorno cisto aktovka pored mene nema nikakvih tragova na meni vidim jasno postojim ustajem vidim sjaj na cipelama a opet kao da mi nešto fali nemogu da se sjetim nečega nema ustajem okrećem se uzimam torbi i krećem i onda misao dodje kada pomisli kudasada da znam sta nemam izgubio sam sebe i svoje probleme koje su mi sada tako mali a sada znam da ih imam još više ali sam sada našo put iz svog srca iščupo novac stavio boga dragog ponovo dišem ponovo se radujem novom danu...

04.09.2018.

Spora posta

Zasigurno jedan od bosanskih brendova je i pričanje šupljih, kad malo razmisliš kako potrošiš dva sata šuplje priče i o čemu smo pričali nebi mogo da se sjetim al da se otrgne od zaborava samo jedna sličica šuplje priče....evo čekam brzu postu nikad...evo druze dobre ideje, hajmo ja i ti tu postu radit samo naša posta će biti spora posta...pa kako to....pa mi samo dostavljamo plave koverte sudska rješenja pozive u vojsku pozive za sudjenje i tako to......dobra ideja spora posta. Ova šuplja je prava mentalna higjena.

29.08.2018.

Privatizacija smrti

Ponesen i zanesen vjerskim osjecanjima izgubih osjecaj za prostor i vrijeme.Uzdignut od svjetine i blata u kojoj se valjamo nisu me doticali ljudski zli jezici niti mi je prazan stomak pravio problem.Vremenom je to sve blijedilo pocele su mi se boje vracat i zvukovi su mi u usi parali, do juce te ljude pod ahmedijama sam gledo ko sveta bica pred hrkama njihovim sam se sklanjo habitusima njihovim duboko poklanjo za uzvrat sam prezir dobio njihov, pocela me mucit ta zbilja, hoce da blejim ko janje da sam ovca u stadu da pasem jer sto gluplji dzemat lakse je sa njim vladat hajde nek sve ide dalje pomislim sklupcacu se nedje u cosak i sutit da me ova mutna voda ne odnese, sad već dobro vidim i čujem stado bleji oko mene neznam jel sam ovca ili vuk u janjecoj kozi il onaj magarac sto mirno stoji natovaren sa onim melanhonicnim pogledom.Nemam snage da poletim da se izdignem da negledam jad kad ulema trpa tajkune u prve redove koji izrabljuju te iste vjernike i onda kao uvjek hvalospjev sa minbere tim istim a nama ostalim da se ugledamo u njih.Sirotonja se vec dugo ne spominje kazu toga nema kome pored nas sadaku dati preci smo vam mi nego otac i mati, pa se posle sveg pitam zbog cega ovo narod trpi a trpi zbog toga sto se boje smrti a smrcu narod plase ionako ispripadan svim i svacim, ja vjerujem u Boga koji je milostiv i samolostan toliko puno da naš um to nemoze svatit vjerujem u ljubav iskonsku i da smo nastali iz ljubavi dokle god u covjeku ima trunka ljubavi prema bilo cemu ima nade za njega ko to ne osjeti u srcu sam po sebi je nesretan eto nesto mi je milo sto ovo poce pisat iz nekog derta sto mi prsa steze pa se zavrsi sa lijepim osjecajem ljubavi sto mi se spusti na srce.

21.07.2018.

Drzava koja nas drži

Neka me jeza preuzme kad skontam da su ljudi vec zaboravili strahote koje rat nosi pa se vec unaprijed vesele zlu koje zele nanijet svom komsi, kakav smo mi ovo narod. Srbi budalu stavili za predsjednika, nivo kojim on govori je ispod  nivoa nacionalistickog komentara obicnog seoskog četnika. Muslimani Bakira imaju on se sam stavio niko njega nije ni zvao babo mu Alija za zivota reko nemojte mog sina za predsjednika jer on to hoce a on jadan onako začahuren u ono Sarajevo nevidi dalje od dzamije Ferhadije okruzen lopinama  narod prepustio samom sebi nek se snalazi kako zna i umije a drzava ce da harači.Onaj Čović ili Čavić neznam i neću da znam tu se sve   vidi cak na njevom licu u ocima vidiš tu neiskrenost koja mu lice transformise  kako idu godine sve  vise lici gazdi Franji .
  Nebi to ni bilo tako tragicno da se ne radi o ljudskim zivotima tragedijama i patnjama koje oni mogu da izazovu a kome smo dali vlast boze sacuvaj.Jel moglo bolje neznam pamet je davno napustila ove prostore oni sada rade za svijet nisu u igri dam ti das sto jedna pjesma kaze od Vatrenog poljupca a zove se ...moj drug je otiso van...Vatreni Poljubac – Moj drug je otiš’o van Arhitekta je moj drug Zaista nije imo kud Najbolji je bio od svih Al’ nije bio jači od njih Jer on nije tatin sin Njegov tata nije džin Pod prezimenom ne znaš ih baš Nije u igri dam ti, daš Moj drug je otiš’o van I sada isti moj drug Širom svijeta je poznat svud Govorio je i pad je let On sada gradi za svijet Al’ on nije tatin sin Njegov tata nije džin Pod prezimenom ne znaš ih baš Nije u igri dam ti, daš Moj drug je otiš’o van

09.05.2018.

Zategnuti odnosi sa komšinicom

Nevino iskreno stvorenje to naše  djete moze iz te iskrenosti napraviit veliki problem.Dvije komšinice dobro su se pazile do tada,  njihove kćerke su bile vršnjakinje pa su se lijepo slagale i tako su se znale lijepo zabaviti. Tog dana pili smo zajedno kafu u podne  jer je to bilo već tradicija i onda pitanje djeteta, teta Zlato teta Zlato tneobična tišina zavlada iz radoznalosti da čujemo  šta pita  ima neku potrebu  spustil smo finđane  svi,  pretvorili u uho, reci dušo  reci svojoj zlati.... ona onako iskreno  ....a jesil ti krava  kaze moja mama ..........mami se kafa vrati iz grla a tetka Zlata se pravi da nije čula .....šta dalje reći naše malo djete.

26.04.2018.

dzenaza

Ljudi u crnom iza mojih ledja, u rukama lopata vreli ljetni dan mozak vri, niko da me potapse po ramenu da me zamjeni zaustavljam se da predahnem gledam covjeka oca mu kopamo on snima to sve sa ogromnim tabletom skriven iza ekrana štiti se od neznanja i od vlastita nama sve sto nije naučen kao čovjek dostojanstveno da ukopa roditelje, moderni čovjek se krije iza ekrana i sve kroz to kanališe pa i samu smrt ali eto funkcioniše izgleda.Jednog je napao lav nije znao šta da radi pa ga je gledo preko mobitela tako nije ni bio svjestan opasnosti dok ga nije pojeo i njega i taj mobitel zajedno.Da nebi bili pojedeni vratimo se u realini svijet pustimo emocije ne da ih filtriramo kroz ekrane.


Stariji postovi

ramaha
<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

https://www.youtube.com/watch?v=A6JUxiITlQ4

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
7251

Powered by Blogger.ba