ramaha

Dobrodošli na moj blog. Pisem zato sto neki dert imam pa mi mira neda, imam neki svoj ugao kroz koji gledam svijet.

11.12.2018.

Umri prije smrti

Zaradjivao sam na čisto deset hiljada maraka dnevno legalno što se para tiče. Ovako započe jedna zanimljiva priča ispričana od živa čovjeka koji sebi lijeka trazi. Da vam ne duzim ljudi kakvih čuda se nisam nagledo al ovakvo je moje stanje u svom gradu prvak sam bio razne funkcije u društvu obnašo veliku firmu otvorio ekonomiju apsolviro milione pregnio i tačno znam novca vrijednost oko mene svita ljudi bila svako meni kapu dole skido sitne ulozice trovali me mednim jezikom i žene su se nudile same a ja tim venerinin čarima odoliti nisam mogo i trajalo je to jedno vrijeme. Jedno jutro okrenem se oko sebe tu nikog nije bilo zena me je ostavila djeca otisla dzepovi mi prazni jedne marke nemam da platim kafu stid me pred ljude izaći sve je palo i priča živi čovjek a suze mu teku niz obraze.Okrenem se oko sebe sve tmina nebo visoko zemlja tvrda nemogu da umrem za života snage nemam, pitam sebe gdje sam sada ja koji sada nemam nista nemam ni one jedne marke u dzepu da platim kafu stojim tako gledam u jednu tačku. Kao prazna ljuštura tumaram ulicama bez cilja vrijeme kao da je stalo za menr svaka minuta mi sat a sati godine hodanući tako jedno auto se zaustavi ulazim u njega poznanik jedan traži drustvo putuje negdje sjedam nema veze samo vozip negdje zapadno nije bitno gdje bilo gdje negdje gdje manje boli i podsjeća, neznam neka sila me tamo vodila i samo gore gore prema Travniku i ta vožnja neznam ni kako dodjoh tu reko stani ovdje izlazim i krenem pjehe i opet ulice sokaci ljudi semafori ezani dućani zastanem malo hledam izloge ko neki stranac u nekoj dalekoj zemlji a misli sve se roje nadolaze i odlaze trgam ih one stalno naviru, zastanem ispred mene turbe priblizim se vidim jasno Ilhamija Žepčak Šejh rahmetlija ilhamija noge same poletiše padoh na koljena ko pokošen glava sama pinizno se spusti ni sam neznam sta se dešava odkud ja tu čudan hal me zapahnu vrijeme kao da stade čujem sebe kako učim ajete svete kao da vidim harfove kako se nižu molim dragog Boga da mi pomogne u momentu ni molitvu nemogu da uobličim misli mi se tope, odjednom tišina tako neobična prvo sto sam čuo je tišina a ona se moze čuti i ulazi u mene oči su zatvorene i nestajem u toj tišini i polako se sve zavrti i Travnik čitav i planina Vlašić cjeli dunjalik nema me odlazim utanjam u taj mir koji me usisava i koji me topi i sav se rastopi se u toj milini i nestade i moja bitnost mislio sam da sam umro dok nisam osjetio hladnoću kao hladna ruka pomilova me po ramenu prodrma me nešto otvorih oči na koljenima sam gledam se vidim odjelo bezprekorno cisto aktovka pored mene nema nikakvih tragova na meni vidim jasno postojim ustajem vidim sjaj na cipelama a opet kao da mi nešto fali nemogu da se sjetim nečega nema ustajem okrećem se uzimam torbi i krećem i onda misao dodje kada pomisli kudasada da znam sta nemam izgubio sam sebe i svoje probleme koje su mi sada tako mali a sada znam da ih imam još više ali sam sada našo put iz svog srca iščupo novac stavio boga dragog ponovo dišem ponovo se radujem novom danu...

ramaha
<< 12/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

https://www.youtube.com/watch?v=A6JUxiITlQ4

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
7250

Powered by Blogger.ba