ramaha

Dobrodošli na moj blog. Pisem zato sto neki dert imam pa mi mira neda, imam neki svoj ugao kroz koji gledam svijet.

22.02.2018.

Gargamel brani druga Tita

Vjest da je umro drug Tito pogodio je Jugoslaviju, tih dana postrojeni u školi čekamo zvuk sirene da posljenji put odamo počast tom najvećem sinu naše domovine istinskom drugu i prijatelju, mi njegovi pioniri "mlada pokoljenja" plakali smo horski koće bolje da cvili bili smo dobro satjerani u šišu što bi se reklo u našemu narodu.Red je zavodila jedna učiteljica poznata po okrutnosti i batinjanju djece od nje si mogao lako da šamar pokusaš jako ruzna žena bog da mi prosti nosila je te ruske sandale sa velikim petam i onako ti tom petom pritisne prstiće noge i malo uvrne pa ti se unese u lice dok ne osjetiš smrad iz usta od cigareta koje je gutala, zvala se Zlata mi smo je od milja zvali Gargamel imala je tu veliku kockastu glavu kao taj Gargamel iz štrumfova, bili smo normalna djeca u čeljustima sistema koji je pokušavao da nas slomi, minutu prije svečanosti muk umro je Tito suze su potekle nestao je zvuk, samo jedan učenik podize ruku gledam nemogu da vjerujem govorim u sebi ne sad ne sada opasna jeli ovo java il je san situacija opasna zasto prekida taj svečani zbor sada nema zezanja kakvu je ludoriju smislio , svi smo se okrenili i učitelji su se okrenuli čak i direktor onda je Gargamel zagrmio šta hoćeš Suade sadaaaa tako se zvao taj mali vragolon on ko iz topa, ko sada čuva ćuku druga Tita, kakvog ćuku progrmi Gargamel pa drugarice učiteljice od druga Tita sada kad je on umro či će biti ćuko.....izvukli su mu uši i dobio je dobar šamar poslije mi je pričo da mu je uho daj dan zvonilo ko skolsko zvono

23.01.2018.

Prljavi grad I zimska Adila

Zima bez snijega donosi zimske gadosti. Žurno kamioni sa ogromnim grtalicama bacaju so po suhom asfaltnom putu otkidajuci komade asfalta krnjajući ivićnjake podizajuci šahtove bacaju taj pjesak I so a nema snijega samo ostaje prljavi slani put I bjele pruge na kožnim cipelama umornih radnika koji mrakom odlaze na svoja radna mjesta da zarade vec potrosenu platu I ponovo nazad u tople postelje cekajuci vikend ko ozebo sunca.Gledam kako se dolina puni teskim dimovima raznih boja u zavisnosti sta se pali, ponajvise smece I tako dok zivim u Tesnju gradu ekoloske osvjestenosti uzivamo u zimskim gadostima.Obicni narod hoda slabo osvjetljnim uskim cestama tiho mile pritisnuti kreditima nemaju cak ni komad utabanog snijega da se okliznu na cipelama kupljnim na kredit u borovu na sest rata. Dok narod uživa ogromna vozila zgrću narod, da to su ti gospodari mira zasluzni za sve I svasta, kosu ti ljudi u crnim lakovanim cipelama blijedih lica kratkih bradica gledaju svijet kroz tamne šajbe visokih automobila.Cekam snijeg da padne na ove prljave ulice veliki snijeg da ni ovi iz gradske cistoce nemogu ds ga pociste i da fabrike stanu na jedan dan narod da spava zimski san da cak ni gospodari mira nemogu sa svojim velikim voziloma barem na momenat da se udahe cisti zimski zrak.

21.01.2018.

male duse

Posijano sjeme nacionalizma uveliko daje plodove, idealno vrijeme za glupake I sitne duse. U malim učmalim sredinama kao sto je Tesanj to kulminira do savrsenstva od načelnika općine pa do običnog putara. Nastom da se izvučem pa suzim krug ljudi sa kojima sam u dodiru da se ne zarazim mada je to tesko i onda mi ponestane ljudi za druzenje i dokolicu a drustven sam covjek pa i sam imam mahanu neznam se postavit prema njima pa budem nesvacen najvjerovatnije I dosadan, al to je moj usud.Tako me poljujaju izljevi nacionalizma koje tesko podnosim iz necijuh usta, pogotovo od ljudi koji su cjeli rat proveli u sklonistu i na radnim obavezama I od ratnih veterana koji toliko dosadjuju sa svojim ratnim zaslugama da mi se povraca od svega. Priznajem nisam bio nikakav borac i jedva sam ceko da rat stane I da mi je to najveca glupost koju sam dozivio I da nebi nikada pozelio da se to desi nikome pogotovo sada kada imam porodicu, ali sam radi toga bio izrugan I ponizen od prijatelja onih nekolicinu I sada posle tih rasprava ponese me nesto da napisem. Uvjek se ovako navucem na bed kad zaboravim da se sa glupim ljudima netreba raspravljat jer to oni zele na domacem su terenu pa te onda pobjede iskustvom.

03.10.2017.

kafa sa samim sobom

Smiren slušam tišinu,  hladni srk kafe odvaja me od nje,... ponovo tišina
    hvatam tu  prazninu gledam kako misli navaljuju svaku znam lično
       hoće da me raskopa da me rastrgnu čudim se kako mi nemogu ništa
         uživam u jednostavnosti u lijepom danu u pogledu zgodne zene i ove
           stare farmerice mi dobro stoje,  gledam na sat vrijeme je da krenem.....
          
         
         
                   

23.09.2017.

život je lijep

Život je lijep reče mi drug dok kafu pijemo, znam da se taj debelo napatio i sad se pati tamo nedje u Istambulu dje studira, na kifli i se taj odhranio, šta sve čovjek moze da pretrpi on mi je  živi dokaz, nisam ga vidio desetak godina skoro sam ga i zaboravio. Tad je bio dječak slabašan mršav uvjek promrzo, a te godine kokuzne posleratne, zima  žestoka i duga  ja i moj drug radimo  u štampariji koja nam je donosila toliko prihoda da jedva preživimo,motamo se  oko jedne grijalice  al smo uvjek bili veseli i zahvalu činili bogu što imamo i to,  živio je sa mamom  i sestrom  koju  je pomago kako je znao kolika je to volja bila da se preživi i da pomogne svojom mami  i tada dok je bio djete vidio sam da je je on poseban i da će biti neko i nešto u životu inače su bili postenari  težak i pretežak živo, došli  u pola zime a nemaju adekvatan smještaj a to im je bilo dvadeteto selenje iz grada u grad iz stana u stan jedna žena i dvoje male djece. Volio je taj dzamiski prag preći i tekija mu je bila draga mujezina redovno mjenjo i u mihrab je rado išo i onda nas sudbina rastavi posle toliko godina ponovo pijemo kahvu on je sada hafiz  dokučio znanja kojekakvih mota cigare i slasno dimana smije se onim umjetničkim brkovima, hajde reče da i mi nešto zaradimo na ovom dunjaluku radi za mene nešto da nam te pare dodju a inače nama pare netrebaju nego njima trebaju što nam ištu te pare i tako se zezajući  prolaze sati i pijemo hladnu kahvu da to i ne primjećujemo....

14.09.2017.

druze moj

Šutim nemogu te dozvati mada me čuješ, svaka moja riječ produbljuje jaz, znam da je bolje biti u miru nego biti u pravu. Navika da ti se podilazi potopila je tanana osječanja postojanosti svega . Mozda bi bilo bolje da se nikada nismo ni sreli al sudbina je tako htjela, tako smo različiti a toliko slični, to što nas dijeli prejako je I nepomirljivo ko dvije vojske jedna naspram druge tvoja jaka I dobro naoružana moja mala I odlučna Na kraju obojica idemo preko rijeke nista ti nemam za reći sam moraš preći most tada ce istina da se ukaže.

15.08.2017.

Moranje

MORAM DA PIJEM KAFU U DEVET DZABA STO SE RAJA UVELIKO KUPA
ZNACI MORAM TO JE SVE ZBOG MORA
IL MORE IL NEMORE ZNACI MORANJE JE NASTALO OD MORA KAD ODES NA MORE ONDA SE MORE BILO STA STO NEIDE JE NEMORE.
ETO SJEDIM U HLADU GLEDAM KAKO DAN IZGURAT, MORANJA MI DOSTA PA NAM I OVO MORANJE DOJADI.POSLE EUFORIJE DOLASKA NA MORE KADA MIRIS MORA OSJETIMO NA KUPRESU PA JEDVA CEKAMO DA GA VIDIMO I PRVO KUPANJE, PA LIJEPO JE  TRI DANA A ONDA POCINJEM DA SE BUDIM VALJDA PROGLEDAM OD TOG MORA I VIDIM GOLOG ČEHA TAMAN BAS TAMO GDJE SAM KRENO NAĆ MIRA DA ME NIKO NE GLEDA OSJEKO BI MU ONO TUPIM NOZEM STO JEDVA SJECEM SALAMU ZA DORUCAK AL MI ZAO NOŽA MORO BI GA BACIT TAKO MI DODJE NA PRVI MOMENAT PROTRESEM GLAVU I  KAZEM SEBI NISAM TREBO DOC GREBEM TI MORE GLEDAJ  UHLJUPA ŠTA SVE NIJE DOSLO NA MORE I TAKO IDEM  DO PLAŽE KA NEKA ŽENA ZAPOMAZE A JEDAN OPET ČEH JE UHVATIO ZA RUKU HOĆE DA JE BIJE DZABA STO SU ĆESI JA BI SE SAD UMJESO DA JE BRANIM OD AHMAKA A VIDIM ZLO ĆE BIT  I KAKO ME VODE U POLICIJU A GOLEM NEKI DRMONJA MOZDA BI ME NAMLATIO,  NEKI BOSANSKI PAS U MENI LAJE BEZ PAMETI BI NALETIO NA NJEGA PA SE KASNIJE KAJO, SRECA RIJEŠI SE TO NEKAKO BEZ MENE. VALJDA JE RAT UČINIO SVOJE ONDA SE OPUSTIM U HLADU NEKOG VANZEMALJSKOG ČEMPRESA,  BOGOM DAT DA NAM HLAD PRAVI I ONAKO POVIJEN KAO NEKI BARMEN  ELEGANTNO ODJEVEN KAO DA SE TRUDI DA NAM UGODI NE TRAZECI NISTA ZAUZVRAT ISPUSTA UGODAN MIRIS KOJI SE MJESA SA MIRISOM MORA I TA BAJA ŠTO CVRČI PRAVI AMBIJENT NEOPISIV, OMAMLJEN MIRISIMA U SJENI UTANJAM U SAN U NEKU SVAKODNEVNICU LEBDIM IZMEDJU SNA I JAVE TRZAM SE I OPET MORE ISPRED MENE MORE PA SE PITAM MORAL SE OVO.

12.07.2017.

pogled zaljubljene zene

................volim  pogled zaljubljene zene
.......................... tjelo govori vise od rijeci
................................ svaki pokret svaka gesta
.......................................... duge setnje razgovori zagrljaji čvrsti
................................................... kratka je svaka cesta

30.06.2017.

kokuz

Dragi moji i drage moje evo u znoju pišem pa ko me tjera da pišem na radnom mjestu pa se sutra žalim da mi je težak poso i tako njih 90% u firmi. Godišnji odmor se približava, jedino pitanje koje ti postavljaju  kućeš na odmor ko da ja znam tačno kuda ću,  ko da je to normalno u nenormalnoj državi al eto trzamo se glumimo da smo normalni pa se istegnemo do maksimuma i odemo i na more uslikamo se i za fecebook nek se zna treći dan mi dojadi jel sam takav tip pa mi bude najljepsi dio onaj kad se vraćam preko Jablanice pa do Bune i gore uz Neretvu valjda je rat učinio svoje. Posle kad mi ponestane love šutim a zena to uvjek skonta i dobaci mi svoju karticu i kaže ima nešto podigni sebi  idi nedje malo sa drustvom nemogu te takvog gledat, odmah palim auto i do bankomata ukucam pin kad neispravan drugi put isto već me znoj obljevai onda se ko fol sjetim e znam ukucam i uvuče mi karticu  gledam nemogu da vjerujem već mi neko viće hajde jednom skini se sa tog aparata, sta sad uzmem telefon da nazovem javi mi se glas iz telefona i rece vaš kredit je isteko molimo dopunite kredit, sjednem u auto i krenem odjednom auto stade pogledam nema goriva i onda mi ostane onaj osmjeh na licu koji je gori od plača.

28.06.2017.

Istamska ruža

Uvijek me preplavi taj čudni osječaj pred putovanje na istok, mala ekipa prijatelja se priprema za odlazak ja sa njima prva stanice Edirne onda nas Istambul zove. Čekam da udahnem taj vreli slani zrak koji te drzi cjelo vrijeme dok putujemo, zemlja moćna I lijepa prevelika da svatimo kako to sve dise, osječaj da da si kod prijatelja je uvjek prisutan.Odmaramo u istambulskim hladovinama ispijamo čajeve I kafe I u tišini ispraćamo dimove nargila dok ne pomislis da je vrijeme stalo......ah.


Noviji postovi | Stariji postovi